Maternji jezik i diskriminacija

Zapravo, imala bih dovoljno drugih stvari da radim, ali ova tema mi gori na noktima. Kao umjetnik, trebao bih se prvenstveno baviti svojom umjetnošću. U mojim mlađim godinama to je bio težak poduhvat, makar samo zbog potrebe da se osigura prihod. To se nije promijenilo kada ste na početku nove karijere. Danas se, međutim, kao dugotrajan zadatak dodaje i obavezna samopromocija.

Urednici i kustosi koji su još uvijek bili pristupačni u ranijim vremenima sve više se učvršćuju iza brojki uspjeha koje bi već trebalo pokazati čak i kao novajlija. Sjećam se da je jedan dobio barem odgovor na podnesak štampi, urednicima radija ili diskografskim kućama – a ništa nije koštalo! Doduše, posebno u muzičkom biznisu, broj “molitelja” je eksplodirao zbog mogućnosti digitalne muzičke produkcije. Ovo je postalo uspješno tržište za platforme za samopromociju (čak i na tržištu knjiga).

Pa, tako je! Međutim, može se primijetiti da se prag rentabilnosti sve više pomiče kao rezultat. A onda postoji još jedan efekat koji mnogi ne primećuju i koji postaje prepreka – kulturno poreklo i maternji jezik umetnika. Ovo zaista nije potpuno novo, a stariji muzičari će se sjetiti otpora onome što se tada zvalo “angloamerički kulturni imperijalizam”. U Francuskoj i Kanadi uvedene su obavezne radio kvote za domaće muzičare. Otpor dominaciji pop muzike na engleskom jeziku rastao je iu drugim zemljama.

Na ovom frontu stvari su postale alarmantno tihe. To je uprkos činjenici da je dominacija rasla, a ne smanjivala se. Danas se američki formati Oskara ili Gremija odmah prenose uživo na televiziji. Sve je to dovoljno alarmantno za umjetnike koji ne govore engleski, ali postoji još jedan razvoj koji se odvija u sjeni pažnje, a koji ima još ozbiljnije implikacije na samopromociju.

Očigledno, njemačka, francuska i druge kulture spavaju kroz evoluciju samopromocije. Šokantno je malo marketinških ponuda fokusiranih na Evropu (naravno, kao Nijemac, to je fokus mog zapažanja). Naravno, međunarodni formati (Submithub, Spotify, itd.) su otvoreni širom svijeta, ali je opća orijentacija podsvjesno jasno usmjerena na engleski jezik. Navest ću primjer.

Kada sam započeo svoju drugu karijeru umjetnika u muzičkom biznisu 2019. godine, prilično sam nesvjesno i ležerno izabrao engleski kao jezik komunikacije i (kada je dostupan) tekstove pjesama. To je imalo mnogo veze sa mojim prethodnim međunarodnim radom kao džez trubač. Engleski je već duže vrijeme globalni “lingua franca”. I moj marketing je bez problema stigao na međunarodno tržište. Već sa prvim pesmama uspeo sam da dosegnem broj striminga od oko 100,000 – kao početnik nakon više od 20 godina pauze kao umetnik!

Godine 2022. objavio sam neke knjige na njemačkom i shvatio da mogu mnogo detaljnije da se izrazim na svom maternjem jeziku – što nije ni čudo. Tako da sam od tada pisao i tekstove nemačkih pesama. Već na početku svoje pozne karijere naišao sam na stotine meni potpuno nepoznatih žanrova u pop muzici. Nakon 3 godine konačno sam se snašao, što je bilo važno za marketing, koji je u velikoj mjeri ovisio o algoritmima. Sada sam otkrio da prave liste za reprodukciju sve bolje dopiru do moje međunarodne publike.

Bilo mi je jasno da će se ova publika enormno smanjiti sa tekstovima pesama na nemačkom, ali je i više od 100 miliona potencijalnih slušalaca dovoljno kada se uzme u obzir svakako veći umetnički kvalitet tekstova na mom maternjem jeziku. Sada sam tražio odgovarajuće žanrove i ostao bez teksta. Marketinške platforme daju žanrove kao padajući meni – na engleskom, naravno. Osim “Deutschpopa”, tamo se nije moglo naći mnogo, a odgovarajuće plejliste su bile više usmjerene na njemački Schlager. Za sofisticiranije njemačke tekstove, tu je bila i kutija sa hip-hop i marginalnim žanrovima. Nešto poput “Alternative” očigledno nije bilo namijenjeno umjetnicima koji govore njemački.

Kada sam tada potražio odgovarajuće provajdere promocije za publiku koja govori njemački jezik, bila sam zapanjena. Sa hiljadama i hiljadama promotivnih agencija, gotovo nijedna nije specijalizovana za publiku koja govori nemački. Pravilo je bilo: “Svi razumiju engleski i ovdje se novac može zaraditi u cijelosti.” Začudo, čak su se i njemački kustosi složili s ovom presudom bez komentara. Mislim da će se kolege u drugim evropskim zemljama osjećati isto. Čini se da angloamerička mašina za ukus dominira cijelim digitalnim tržištem, a čak ni evropske kompanije (Spotify je švedski, Deezer je francuski, itd.) ne mogu pronaći snagu (ili volju?) da joj se suprotstave.

Naravno, i Njemačka je iznjedrila zvijezde, ali ne govorim o herojima koji su svoje karijere gradili kroz klubove i koncerte. Digitalno tržište je samo po sebi tržište i jedino koje generiše prihode koji se ne zasnivaju na čistom zaostalom radu. Čak i sa svojim njemačkim titulama, dolazim do više obožavatelja u SAD-u nego u Njemačkoj. Šta je pogrešno praćenje? Jesmo li mi zaista samo vazali SAD-a, kako se poslijeratna generacija uvijek plašila? Prijateljstvo je dobro, ali skromna zavisnost je sranje. Ako mi Evropljani dobijemo poneku mrvicu sa američkog muzičkog tržišta, to nije kompenzacija za činjenicu da domaće muzičko tržište ostaje zatvoreno u smislu velikih poslova. Tu nema nikoga za zamjeriti, a marljivost Amerikanaca na pijacama je impresivna, ali ima gorak okus na evropskom jeziku. Ne želim ni da znam kakav je ukus na afričkim ili drugim jezicima.

Disclaimer: Nisam nacionalista i nemam problema sa drugim kulturama i rado govorim engleski u međunarodnoj komunikaciji, ali se ljutim kada sam neuko diskriminisan u smislu odakle dolazim i kojim jezikom govorim – čak i ako je to samo iz nemara. Zaista me oduševljava kada čak iu mojoj zemlji radio stanice gotovo potpuno ignorišu njemačke pjesme. Krajnje je vrijeme da se rasprava ponovo otvori.

Citat:
Nema naslova na njemačkom jeziku u Top 100 službenih njemačkih Airplay Charts 2022.

Predsjednik BVMI-a, dr. Florian Drücke, kritizira činjenicu da se niti jedan naslov na njemačkom jeziku ne može naći u Top 100 službenih njemačkih Airplay Charts 2022, postavljajući tako novi negativni rekord za trend na koji industrija već godinama ističe . Istovremeno, studija pokazuje da je raznolikost slušanih žanrova, uključujući muziku na njemačkom jeziku, i dalje velika. U muzičkoj ponudi radio stanica to se, međutim, ne odražava.

“Nema nijedne pjesme na njemačkom jeziku među 100 najčešće puštanih naslova na njemačkom radiju, kao što pokazuju Službene njemačke Airplay Charts 2022, koje je odredio MusicTrace u ime BVMI. To je novi najniži nivo nakon pet u 2021. i šest u 2020. Činjenica da pjesme na njemačkom ne igraju posebno veliku ulogu na radiju nije nova pojava, a industrija se bavila i kritizirala to mnogo puta tokom godina. Po našem mišljenju, stanice sa lokalnim repertoarom bi mogle da se identifikuju i da ostave pečat među slušaocima”, rekao je Drücke u saopštenju udruženja. „S druge strane, takođe mora biti jasno da ćemo ovde veoma pažljivo sagledati tekuću debatu o budućnosti javnog emitovanja i zahtevati kulturnu misiju, koju ne ispunjava velika rotacija međunarodnog repertoara. Pogled na zvanične nemačke albume i singl top liste je dovoljan da pokaže da su umetnici na nemačkom jeziku veoma cenjeni i traženi u ovoj zemlji, i da bi se u skladu s tim trebalo odraziti na radiju”, nastavlja Drücke, koji upozorava da političari ne bi trebalo da gledaju daleko od ovog pitanja. > Izvor: https://www.radionews.de/bvmi-kritisiert-geringen-anteil-deutschsprachiger-titel-im-radio/

Kraj citata