Materinski jezik i diskriminacija

Zapravo bih imao dovoljno drugih stvari za raditi, ali ova tema me žari na noktima. Kao umjetnik, trebao bih se prvenstveno baviti svojom umjetnošću. U mojim mladim godinama to je bio težak pothvat, makar samo zbog potrebe za osiguranjem prihoda. To se nije promijenilo ni kada ste na početku nove karijere. Danas se, međutim, kao dugotrajan zadatak dodaje i obvezna samopromocija.

Urednici i kustosi koji su u prijašnjim vremenima još uvijek bili pristupačni, sve se više učvršćuju iza brojki uspjeha koje treba pokazati već kao pridošlica. Sjećam se da je netko dobio barem odgovor na podnesak tisku, radijskim urednicima ili diskografskim kućama – a to nije koštalo ništa! Doduše, posebno u glazbenom biznisu, broj “molitelja” je eksplodirao zbog mogućnosti digitalne glazbene produkcije. Ovo je postalo uspješno tržište za platforme za samopromociju (čak i na tržištu knjiga).

Pa tako je kako je! Međutim, može se primijetiti da se prag rentabilnosti kao rezultat toga pomiče sve više i više unatrag. A tu je još jedan učinak koji mnogi ne primjećuju i koji postaje sporna točka – kulturno podrijetlo i materinji jezik umjetnika. Ovo doista nije novost i stariji će se glazbenici sjetiti otpora onome što se tada nazivalo "angloameričkim kulturnim imperijalizmom". U Francuskoj i Kanadi uvedene su obvezne radijske kvote za domaće glazbenike. Otpor prema dominaciji pop glazbe na engleskom jeziku jačao je iu drugim zemljama.

Na ovom planu stvari su postale alarmantno tihe. To je unatoč činjenici da je dominacija porasla, a ne smanjena. Danas se američki formati Oscara ili Grammyja odmah prenose uživo na televiziji. Sve je to dovoljno alarmantno za umjetnike koji ne govore engleski, ali postoji još jedan razvoj događaja koji se odvija u sjeni pažnje, a koji ima još ozbiljnije implikacije na samopromociju.

Očito, njemačka, francuska i druge kulture spavaju kroz evoluciju samopromocije. Šokantno je malo marketinških ponuda usmjerenih na Europu (naravno, kao Nijemac, to je fokus mog promatranja). Naravno, međunarodni formati (Submithub, Spotify itd.) otvoreni su u cijelom svijetu, ali opća orijentacija je subliminalno jasno usmjerena na engleski jezik. Dat ću primjer.

Kad sam 2019. započeo svoju drugu umjetničku karijeru u glazbenom biznisu, prilično sam nesvjesno i ležerno odabrao engleski kao jezik komunikacije i (ako je dostupan) tekstova pjesama. To je imalo puno veze s mojim prijašnjim međunarodnim radom kao jazz trubača. Engleski je već neko vrijeme globalna “lingua franca”. I moj je marketing bez problema stigao na međunarodno tržište. Već s prvim pjesmama uspio sam dosegnuti brojke strujanja oko 100,000 20 – kao početnik nakon više od XNUMX godina pauze kao izvođač!

U 2022. objavio sam neke knjige na njemačkom i shvatio da se mogu puno detaljnije izražavati na svom materinjem jeziku – što nije ni čudo. Tako da sam od tada pisao i njemačke tekstove pjesama. Već na početku svoje kasne karijere naletio sam na stotine meni potpuno nepoznatih žanrova u pop glazbi. Nakon 3 godine konačno sam se udomaćio, što je bilo važno za marketing koji je uvelike ovisio o algoritmima. Sada sam uviđao da pravi popisi za reprodukciju sve bolje dopiru do moje međunarodne publike.

Bilo mi je jasno da će se ta publika enormno smanjiti s tekstovima pjesama na njemačkom jeziku, ali i više od 100 milijuna potencijalnih slušatelja je dovoljno kad se uzme u obzir svakako veća umjetnička kvaliteta tekstova na mom materinjem jeziku. Sada sam tražio odgovarajuće žanrove i ostao bez riječi. Marketinške platforme daju žanrove kao padajući izbornik – na engleskom, naravno. Osim “Deutschpopa”, tu se nije moglo naći puno toga, a odgovarajuće playliste bile su više okrenute njemačkom Schlageru. Za sofisticiranije njemačke tekstove, postojala je i kutija s hip-hopom i rubnim žanrovima. Nešto poput “Alternative” očito nije bilo namijenjeno umjetnicima s njemačkog govornog područja.

Kad sam zatim tražio odgovarajuće pružatelje promocije za publiku koja govori njemački, bio sam zapanjen. S tisućama i tisućama agencija za promociju, gotovo nijedna nije bila specijalizirana za publiku koja govori njemački. Pravilo je bilo: "Svi razumiju engleski i to je mjesto gdje se zarađuje novac na svim stranama." Začudo, čak su se i njemački kustosi složili s ovom presudom bez komentara. Mislim da će se tako osjećati i kolege u drugim europskim zemljama. Čini se da anglo-američki stroj za okuse dominira cijelim digitalnim tržištem, a čak ni europske tvrtke (Spotify je švedski, Deezer francuski, itd.) ne nalaze snage (ili volje?) da mu se suprotstave.

Naravno, Njemačka je dala i zvijezde, ali ne govorim o herojima koji su svoju karijeru ostvarili preko klubova i koncerata. Digitalno tržište je tržište samo za sebe i jedino je ono koje stvara prihode koji se ne temelje na čistom mukotrpnom radu. Čak i sa svojim njemačkim naslovima, dolazim do više obožavatelja u SAD-u nego u Njemačkoj. Što nije u redu s praćenjem? Jesmo li doista samo vazali SAD-a, kako se uvijek bojala poslijeratna generacija? Prijateljstvo je dobro, ali skromna ovisnost je sranje. Ako mi Europljani dobijemo koju mrvicu od američkog glazbenog tržišta, to nije nikakva kompenzacija za to što je domaće glazbeno tržište ostalo zatvoreno za velike poslove. Tu se nema tko kriviti, a marljivost Amerikanaca na tržnicama je impresivna, ali je gorka na europskom jeziku. Ne želim ni znati kakav je okus na afričkim ili drugim jezicima.

Odricanje od odgovornosti: Nisam nacionalist i nemam problema s drugim kulturama i rado govorim engleski u međunarodnoj komunikaciji, ali ljutim se kad me iz neznanja diskriminiraju s obzirom na to odakle dolazim i koji jezik govorim – čak i ako je to samo nemarno. Stvarno me oduševljava kada čak i u mojoj domovini radio postaje gotovo potpuno ignoriraju njemačke pjesme. Krajnje je vrijeme da se rasprava ponovno otvori.

Citat:
Nema naslova na njemačkom jeziku među 100 najboljih službenih njemačkih ljestvica emitiranja 2022.

Predsjednik BVMI-ja dr. Florian Drücke kritizira činjenicu da se niti jedan naslov na njemačkom jeziku ne može naći u Top 100 službene njemačke ljestvice emitiranja 2022., čime je postavljen novi negativni rekord za trend na koji industrija ukazuje godinama . Istodobno, studija pokazuje da je raznolikost žanrova koji se slušaju, uključujući glazbu na njemačkom jeziku, i dalje velika. U glazbenoj ponudi radijskih postaja to se, međutim, ne odražava.

“Nema pjesme na njemačkom jeziku među 100 najčešće puštanih naslova na njemačkom radiju, kao što pokazuje službena ljestvica njemačkih emitiranja 2022. koju je odredio MusicTrace u ime BVMI-ja. To je nova najniža vrijednost nakon pet u 2021. i šest u 2020. Činjenica da pjesme na njemačkom ne igraju osobito veliku ulogu na radiju nije nova pojava, a industrija se s njom mnogo puta bavila i kritizirala tijekom godina. Po našem mišljenju, postaje s lokalnim repertoarom mogle bi se identificirati i također ostaviti trag kod slušatelja”, navodi se u priopćenju za javnost udruge Drücke. “S druge strane, također mora biti jasno da ćemo ovdje u aktualnoj raspravi o budućnosti javnog emitiranja vrlo pažljivo gledati i zahtijevati kulturnu misiju, koja se ne ispunjava velikom rotacijom međunarodnog repertoara. Pogled na službene njemačke albume i ljestvice singlova dovoljan je da pokaže da su umjetnici na njemačkom jeziku vrlo cijenjeni i traženi u ovoj zemlji, te bi se to trebalo odražavati u skladu s tim na radiju,” nastavlja Drücke, koji upozorava da političari ne bi trebali gledati daleko od ovog pitanja bilo. > Izvor: https://www.radionews.de/bvmi-kritisiert-geringen-anteil-deutschsprachiger-titel-im-radio/

Kraj citata