Od Beethovena i Free Jazza do elektronske pop glazbe
At the age of 15, I earned my first money as a musician in a cover band that played tunes by “Earth Wind and Fire” and “Chicago”. At the age of 19, I began a 20-year career as a free jazz musician with the FMP label in Berlin.
Due to various irritations stemming from a confusing childhood of the post-war generation, I could not find confidence in my inner, emotional voice, and completed token studies in German and musicology on the side. When the music jobs got out of hand, I decided to actually make music my profession and start studying at the Folkwang Academy of Music. A classical degree in orchestral trumpet seemed like the best option.
Međutim, rad u raznim simfonijskim orkestrima nije me mogao zagrijati za ovaj posao. Pop, jazz i nova glazba više su odgovarali mojoj znatiželji. Kao dobro obučeni i vrlo promjenjivi trubač, postao sam traženi slobodnjak na međunarodnoj glazbenoj sceni. Nepovjerenje u unutarnji glas i kreativni put učinili su da postajem sve više trubač koji izvodi, sve dok strast u potpunosti nije ustupila mjesto materijalističkom razmišljanju o uspjehu.
U posljednjih 5 godina ove prve glazbene karijere odradio sam godišnje oko 300 svirki s poznatim ansamblima poput „Musique Vivante“, „Ensemble Modern“, „Starlight Express“, „Schauspielhaus Bochum“, „Theatre Chaillot“ i mnogi drugi. Tada sam se srušio zbog prekomjernog rada, a nakon rehabilitacije prekvalificirao sam se za informacijskog tehnologa jer više nisam mogao niti htio slušati glazbu.
Nadolazeća mirovina dala mi je povoda za rekapitulaciju profesionalnog života i uopće mi se nije svidjelo ono što sam vidjela. Gdje su nestali snovi i osjećaji? Profesionalni život činio se poput ljuske bez vrijednosti. Vratila sam se na početak i prepoznala priliku koja se nudi visoko obučenom glazbeniku i informacijskom tehnologu u novom svijetu glazbe s elektroničkom glazbenom produkcijom. I zgrabio sam ga.
Nema više kompromisa, nema služenja, već preživljavanja od osjećaja koji su godinama potiskivani. Iznenađujuće je nestala i sumnja u sondiranje proteklih godina, jer mi se prvi put u životu svidio moj rad. Bio je to sretan povratak unutarnjeg djeteta. Kakva čudesna slučajnost u poodmakloj dobi!